Posljednjeg petka u listopadu učenici petih razreda OŠ Milana Langa iz Bregane sa svojim su razrednicama otputovali u Budinjak, mjesto koje se nalazi u prekrasnom Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Krenuli smo u jutarnjim satima autobusom. Vožnja je bila zanimljiva, dugačka, vijugava, a pogled iz autobusa čaroban. Oni koji su gledali kroz prozor, a jedno od njih sam bila i ja, mogli su uživati u šarenilu jesenjih boja i ptica u letu. Kada smo se krenuli penjati, dočekalo nas je sunce. Bili smo presretni što ga napokon vidimo jer je zadnjih dana bilo dosta magle i oblaka. Prošli smo Grdanjce, Stojdragu, Poklek, park “Divlje vode”, Novo Selo Žumberačko… mogla bih sada nabrajati do sutra. Žumberak je pun lijepih, malih sela.

Kada smo stigli na predivan Budinjak, posjetili smo istoimeni Eko centar. Najprije smo pojeli užinu, pili i razgovarali, a zatim smo se podijelili u dvije grupe. Moja grupa i ja najprije smo se u radionici “Potraga za blagom” morali snaći orijentiranjem pomoću kompasa i karte. I tako smo krenuli u šumu, za blagom. Svi smo zajedno surađivali tražeći blago i na kraju se dobro zabavili. Dok smo trčali kroz šumu, nailazili smo na razne gljive, lišće, drveće. Zrak u šumi bio je iznenađujuće čist, a mirisao je na svježu zemlju. Zadnja točka koja nam je bila na karti bila je kod kneževskog tumula. U samim kneževskim tumulima više je grobova, s kneževim grobom u središtu. Zajedničkim smo snagama na kraju uspjeli pronaći blago. Staza kneževa vodi kroz više od 4 kilometra prirode i nudi pogled u bogatu budinjačku prošlost.

U drugom dijelu radionice svatko od nas dobio je izrezani komadić drveta kako bismo mogli odrediti starost drveta pomoću godova. Imali smo i priliku sami izraditi svoje vlastite sunčane satove od kartona. Naučili smo snalaziti se u prirodi pomoću sunčeve sjene koja pada na papir, tj. mogli smo prepoznati koliko je sati u situacijama kada kraj sebe nemamo sat ili mobilni uređaj. 

Nakon radioničkog dijela, imali smo slobodno vrijeme. No nakon igre i zabave došao je trenutak povratka kući. Sjeli smo u autobus koji nas je kroz onaj isti vijugavi, dugački, ali i prirodno bajkovit put, dovezao natrag u Breganu. Veseli, ali i umorni te iscrpljeni od brojnih serpentina iskočili smo iz autobusa i veselo dočekali roditelje. Nažalost, nismo stigli doživjeti baš sve što Eko centar Budinjak nudi, no vjerujem da ćemo se ponovno vratiti kako bismo ga još bolje upoznali. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje jako je velik pa mislim da imamo još mnogo toga za istraživanje, ne samo prirodu, već i njegovu bogatu povijest pa se nadam da ću ga ubrzo opet posjetiti.

Ema Dujmović, 5. b