Nakon tvrđave slijedila je „Hrvatska Sahara“ (Đurđevački peski). Svi su se brzo rastrčali po pijesku i svima je najednom postalo vruće. Imena biljaka označena su na drvenim daskama (hrvatski i lat. naziv), a učenici su mogli uvidjeti da ovdje rastu brojne endemske vrste i stotine različitih leptira. Širokom pješčanom stazom  između biljaka otišli su potom na vidikovac s kojeg se pružao lijep pogled (boja pijeska, trava, grmlja...stapala se s nebeskom modrinom i divnim oblacima). Svi su uživali, a neki kasnije čak i zaigrali nogomet.
Na imanju obitelji Karlovčan proveli su ostatak dana razgledavajući prikupljene etno predmete. Pravo carstvo! Više od 50 kolovrata, brojna kola, kućanska pomagala, namještaj, zrcala, košare, tkalački stan... Veliko zanimanje izazvalo je i ogromno stablo koje se ondje nalazilo. Vlasnik imanja ima konje, pa su učenici mogli jahati. Naravno, mnogi su se odvažili. Slijedila je šetnja uz Dravu, a zatim i povratak kućama.