Posljednji dan mjeseca kolovoza bio je i posljednji radni dan naše školske defektologinje Ljiljane Fresl te na taj način još jedan zaštitni znak stručne službe naše škole odlazi u svoju zasluženu mirovinu.

Ljiljanu će zasigurno pamtiti mnogobrojne generacije učenika koji su baš u njenoj kancelariji čuli podosta savjeta, preporuka, načina te konkretnih uputa kako riješiti neki problem koji se u tom trenutku činio nepremostivim.

Ljiljanu će nesumnjivo pamtiti i mnogobrojne generacije roditelja jer je upravo ona bila ta koja je svojim ogromnim iskustvom u sustavu odgoja i obrazovanja pomagala u raznim situacijama koje su prijetile da eskaliraju u neželjenom smjeru.

Napose, Ljiljanu ćemo trajno pamtiti i svi mi djelatnici škole u Bregani jer je upravo ona svojom pokretačkom energijom, iznimnom elokvencijom i posvemašnjom vedrinom bila ta koja nije dopuštala dosadu i bezidejne razgovore u zbornici. Pjesma, ples, dobro raspoloženje bili su oduvijek njen zaštitni znak, a svaki od nastupa na Samoborskom fašniku spada u domenu antologijskih. Ne samo da je bila prva od onih koji će se maskirati i tako dodatno približiti djeci (koji itekako žele vidjeti odrasle i u drugom izdanju od onog školskog!), već je osmišljavala i cjelokupan školski program na pozornici u Samoboru, a svojom uvjerljivošću nerijetko i dodatno potaknula na nastup i one koji su se nećkali.

Treba li uopće spominjati da je naša škola uvijek imala najviše razrednih grupa na Fašniku?

Ljiljana Fresl svojim je djelovanjem u našoj školi ostavila trag koji će, nadamo se, slijediti generacije koje dolaze. Sretni joj i ispunjeni bili umirovljenički dani!