2022-06-13 09:17:32

Dalmacija u oku osmaša

Putovanje autobusom trajalo je kraće nego što sam mislio. Svi smo s velikom nestrpljivošću iščekivali dolazak u Trogir, na otok Čiovo, u resort „Malo more“. No, prije dolaska  u Splitsko-dalmatinsku županiju, stali smo na Plitvičkim jezerima i razgledavali prirodne ljepote Like. Nedugo nakon Plitvica susreli smo se s morem.

Sve nas je obuzela sreća kad smo iskoračili iz busa na otoku Čiovu. Uzeli smo ključeve svojih soba i uspeli se stepenicama do vrata svojih apartmana. Ubrzo nakon dolaska sjedili smo za dugačkim stolom, jedući prvi pravi obrok na putovanju. Tu noć nas većina nije mogla zaspati od velikog uzbuđenja što smo napokon došli na odredište, tristotinjak kilometara udaljeno od naših domova. Ujutro smo se opet ukrcali u bus i krenuli na jug prema Omišu gdje smo se ukrcali na male brodiće na rijeci Cetini i otplovili desetak kilometara uzvodno do Radmanovih mlinica. Tamo smo imali odmor i uživali u napetim igrama nogometa i šaha.

Na povratku smo stali u Trogiru i obišli katedralu sv. Lovre i druge znanstvenosti. Svima nam se Trogir svidio, a posebno slastičarnice i prijateljska atmosfera. Po povratku u hotel, neki od nas pokušavali su sami pripremiti večeru, ali zbog nekih manjih problema, večera nije ispala onakva kakvoj smo se nadali. Na početku trećeg dana svi smo još bili potišteni zbog sinoćnjih događaja. Tenzije su samo porasle kada smo stigli na Poljud, dom nogometnog kluba Hajduk. No razgledavanje Hajdukovih trofeja i upoznavanje njegove bogate sportske povijesti popravilo nam je raspoloženje. Ostatak dana prošao je vrlo brzo. Obišli smo Dioklecijanovu palaču i katedralu sv. Dujma u Splitu. Svima nam je bilo zabavno, no ipak smo bili sretni kad smo se vratili u naš hotel na Čiovu i osvježili se kupanjem u toplome moru. Zadnju smo noć bili smo na iglama jer smo znali da ćemo se uskoro vraćati svojim kućama i da je ovo jedno od naših zadnjih zajedničkih druženja. Ujutro smo po zadnji put prešli most koji spaja Čiovo i Trogir. U povratku smo stali u Sinju i Kninu. Saznali smo zanimljivosti o staroj igri, Sinjskoj alci, i uživali u žuborenju slapa Krčića. Pred večer smo, neki sretni, neki tužni, izašli iz autobusa pred školom u Bregani.

Siguran sam da se većini nas svidjelo ovo putovanje i da bismo ga opet htjeli proživjeti. Drago mi je što smo se svi još jednom stigli podružiti prije odlaska u srednju školu.

Lovro Tišlar, 8. a

 


Osnovna škola Milana Langa Bregana