| 2023-01-26 08:36:11 Klupe zamijenili samoborskim kinom Prošli četvrtak kada sam se probudila počeo je padati gusti snijeg. Već me je on jako razveselio, ali i činjenica da ću taj četvrtak, 19.siječnja umjesto u školskoj klupi dan provesti u samoborskoj kino dvorani. Svi peti razredi OŠ Milana Langa iz Bregane došli su pogledati jedan dugometražni i jedan kratkometražni film u pratnji njihovih razrednica i profesora predmetne nastave. Kad smo ušli u kino, požurili smo pronaći najbolje sjedalo kako bismo mogli čim bolje vidjeti film. Svi smo sjedili na galeriji. Na početku nam se obratila gospođa koja je vodila cijeli događaj te je nakon njenog uvodnog govora i pozdrava započeo prvi film. Prvi film kojeg smo pogledali bio je dugometražni film „Spaceboy“. Radnja filma događa se u Belgiji, a glavni lik je gospodin Jim koji svojim kćerima prepričava dio svojeg djetinjstva. Najveći dio radnje događa se u kućici u šumi gdje su Jim i njegova prijateljica Emma sastavljali balon na vrući zrak jer su na inicijativu učiteljice sudjelovali u natjecanju mladih znanstvenika. Cilj je bio sastaviti balon na vrući zrak koji će poletjeti. Njih dvoje dugo su radili na tome projektu. Na žalost, pred sam kraj dogodila se nesreća koju je izazvala konkurencija te je djevojčica završila u bolnici. Ona je inače bolovala od genetske i neizlječive bolesti cistične fibroze pa su u bolnici dok su je pregledavali shvatili da joj se bolest pogoršala. Ipak su uspjeli poletjeti, no kada je parametar pokazao da je vrijeme za povratak, Jim je pripremio svoj padobran, a Emma je izrazila želju da ostane gore u oblacima i da se ne vraća na zemlju jer je tamo gore slobodnija. Jim se vratio, Emma nije. Na mene je ovaj film ima jako veliki utjecaj jer baš ja imam najboljeg prijatelja koji boluje od te teške i neizlječive bolesti, cistične fibroze, pa sam jako dobro upoznata sa svime vezano uz nju. Već šest godina pokušavam biti velika podrška mom prijatelju i s njim prolazim sve loše i dobro, sve njegove patnje i probleme, a njih zaista ima mnogo. Baš zato mi je bilo jako teško i tužno gledati taj film, pogotovo njegov kraj. Drugi kratkometražni film kojega smo pogledali bio je „Mucica“. Na svu sreću, taj je film bio jako smiješan i zabavan. Radi se o malom dječaku koji tek kreće prvi dan u školu i njegovome tati koji se jako bojao za sigurnost svoga sina pa ga je cijelo vrijeme pratio na njegovom putu do škole. Na tom putu do škole dešavale su se brojne zgode i nezgode koje su jako komično opisane. U filmu se pojavljuje se i njegova mama jer ni ona nije mogla izdržati od straha i brige, pa je sjela u automobil i došla pred školu kako bi se uvjerila da je Mucica stigao sigurno u školu. Film je jako sladak i govori o prevelikoj brizi roditelja, no mislim da je svakom djetetu ljepše kada se roditelji brinu pa čak i previše, nego kada ne mare i kada je dijete prepušteno samo sebi. Nakon pogledanog dugometražnog filma imali smo zajednički razgovor s gospođom voditeljicom u kojemu smo naučili mnogo o snimanju filmova, kadrovima tj. kadriranju kod snimanja, vrstama kamera, planova… Imali smo i kratki kviz u kojemu su sudjelovali svi učenici, a oni najaktivniji bili su i nagrađeni malim, simboličnim nagradama. Za kraj mogu naglasiti kako mi je bilo baš jako lijepo i kako sam taj četvrtak uživala i učila, a da nisam morala sjediti u školskoj klupi. Jako mi se sviđa izvanučionična nastava je na takav način možemo vrlo kreativno i zabavno učiti i stjecati nova znanja te se nadam da će uskoro biti organizirana neka nova. Ema Dujmović 5. b
|
| Osnovna škola Milana Langa Bregana |